Ne radi se samo o neistini. Lažno svjedočanstvo može
uništiti osobu u svakom smislu — duhovno, moralno i društveno. Upravo zato ovaj
grijeh ima tako ozbiljne posljedice.
Kad smo bili djeca, mnogi od nas su naučili napamet Deset
Božjih zapovijedi. Već osmogodišnjem djetetu bilo je jasno da ne smije lagati,
ali pojam „ne reci lažna svjedočanstva” i njegove posljedice zahtijevaju dublje
objašnjenje.
U Katekizmu Katoličke Crkve čitamo:
„Osma zapovijed zabranjuje iskrivljavanje istine u odnosima
s drugima. Ova moralna obveza proizlazi iz poziva svetoga naroda da svjedoči
svome Bogu koji je Istina i želi istinu.” (KKC 2464)
Ovaj odlomak naglašava temeljnu istinu: izopačavanje istine
u našim odnosima s drugima.
Boga nikada ne možemo prevariti, ali možemo raniti one koji žive s nama —
osobito ako nam vjeruju. Još je gore kada lažima narušimo ugled druge osobe,
što postaje grijeh klevete.
Pogledajmo tri posljedice koje pogađaju i one koji šire laži
i one koji su njihova žrtva.
1. Šteta ugledu drugih
Katekizam nas ponovno upozorava da moramo čuvati „poštovanje
prema ugledu osoba”, te da zapovijed „zabranjuje svaki stav i riječ koji bi im
mogli nanijeti nepravednu štetu” (KKC 2477).
Potrebno je biti diskretan u razgovorima. Čak i ako znamo da
je netko učinio pogrešku ili grijeh, nemamo pravo to razotkrivati, pogotovo ako
drugi o tome ništa ne znaju — osim ako bi neznanje uzrokovalo još veću štetu.
Kleveta može imati vrlo ozbiljne posljedice: od gubitka
posla do potpunog narušavanja nečijeg života i dostojanstva.
Mnogi su sveci trpjeli progon i sramoćenje zbog ogovaranja i lažnih optužbi,
ali Bog uvijek iznosi istinu na svjetlo. Zahvaljujući svojoj vjeri i
strpljivosti, izišli su iz tih kušnji duhovno snažniji.
2. Utjecaj na društvo i Crkvu
Svaki grijeh ranjava osobu koja ga čini, ali i cijelu Crkvu.
Sveti Pavao to uspoređuje s ljudskim tijelom:
„Ako trpi jedan ud, svi udovi s njime trpe; ako li se jedan
ud slavi, svi se s njime raduju.
A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi.” (1 Kor 12,26–27)
Nažalost, zavist često rađa ogovaranje i zluradost prema
bližnjemu. Iz toga proizlaze svađe, podjele i napetosti koje se šire među svima
koji su uključeni.
Katekizam o tome uči:
„Laž u sebi sadrži sjeme razdora i svih zala koja iz toga
slijede. Laž razara ljudsko društvo, narušava povjerenje među ljudima i trga
tkivo društvenih odnosa.” (KKC 2486)
3. Gubitak vjerodostojnosti
Onaj tko lažno svjedoči protiv drugoga zapravo govori zlo i
o sebi samome.
Kad se istina naposljetku otkrije, nitko više ne može vjerovati onome tko je
lagao.
Gubitak povjerenja drugih teško pogađa čovjeka i može promijeniti čitav njegov
život.
Na kraju, važno je podsjetiti da svaka nepravda zahtijeva
popravak učinjene štete, jer tako nalaže pravda:
„Svaka uvreda protiv pravednosti i istine zahtijeva
zadovoljštinu, pa i onda kad je počinitelj oprošten.
Ova obveza zadovoljštine odnosi se i na povrede nečijeg ugleda. Zadovoljština,
bilo moralna bilo materijalna, mora se procijeniti prema razmjerima učinjene
štete. Ona obvezuje savjest.” (KKC 2487)
Osma zapovijed nas podsjeća da je istina temelj svakog
odnosa — s Bogom, s Crkvom i s bližnjima.
Laž razara, ali istina liječi.
Zato je svaki kršćanin pozvan biti svjedok svjetla, a ne tame, u riječima i
djelima svakoga dana.
0 Primjedbe