Kripta je zbog svoje posebnosti uvrštena na UNESCO-ov popis svjetske baštine u srpnju 2005. godine. Ona zajedno sa bazilikom Svete Obitelji, ne predstavlja samo vrhunsko djelo moderne sakralne arhitekture, nego također i ono što Romano Guardini naziva Gesamtkunstwerk (njem. cjelovito umjetničko djelo). Prava bît umjetničkog djela za Guardinija, jednog od najvažnijih predstavnika liturgijskog pokreta u Njemačkoj, očituje se u jedinstvu ideje i oblika. U svojoj knjizi "O duhu liturgije" (Vom Geist der Liturgie, 1918.) ističe kako liturgijski prostor ne predstavlja samo zbroj pojedinačnih elemenata (zidovi, oltar, slike, svjetlo), nego jedinstvenu sakralnu arhitektonsku cjelinu. Svaki pojedinačni arhitektonski element treba biti u funkciji liturgije koja takvom djelu daje smisao i cjelovitost. Gaudíjeva djela u potpunosti odražavaju takvu koncepciju. Ona povezuje liturgiju i arhitekturu, vjeru i stvaralaštvo.
Osim kripte, industrijska kolonija Güell sadrži i druge građevine koji predstavljaju impresivne primjere modernističke arhitekture Gaudíjevih suradnika i arhitekata (npr. Francesco Berenguer i Joan Rubió), što je čini jedinstvenom primjerom katalonskog modernizma. Iskustvo koje je tu stekao Gaudíju je pomoglo u realizaciji mnogo veće bazilike Sagrade Familie.
Bazilika
Sagrada Família
Idejni začetnik bazilike Sagrada Família bio je katalonski svećenik bl. Josip Manyanet (1833–1901), utemeljitelj Kongregacije Sinova Svete Obitelji iz Nazareta (Congregació dels Fills de la Sagrada Família). On je cijeli život posvetio promicanju kršćanske obitelji i obiteljskih vrijednosti. Osobito je isticao da bi svaka kršćanska obitelj trebala biti poput Svete Obitelji iz Nazareta - ponizna, čestita, vrijedna, Bogu posvećena. Njegove ideje inspirirale su Gaudíja i druge arhitekte koji su radili na bazilici (Francisco de Paula del Villar y Lozano). Kada je počeo s radom na bazilici Sagrada Familia Gaudí je živio Bogu posvećenim životom potpuno predan radu i molitvi. Stoga možemo reći da njegova bazilika predstavlja ''evanđelje u kamenu'' i hvalospjev Bogu Stvoritelju. U samu konstrukciju bazilike Gaudí je unio brojne inovativne elemente koji do tada nisu viđeni u modernoj sakralnoj arhitekture objedinjujući elemente katalonske gotike (visoki svodovi, vertikalnost) s fluidnim i biomorfnim oblicima Art Nouveaua stvarajući jedinstveni stil koji se često naziva i ''organska arhitektura''. Sagrada Familia podsjeća na mnogobrojne secesijske zgrade koje karakteriziraju asimetrični oblici, lukovi, staklo, murali i mozaici. Tu nema ravnih kutova i linija. Nema nikakvih oblika kojih nema u prirodi. U Sagradi Familiji nalazimo brojne krivulje, parabolične lukove i hiperboloidne forme (posebice u svodovima i prozorima) koje su ne samo estetski lijepe, već i iznimno statičke. Posjetitelje bazilike osobito privlače vitraji jarkih boja koji filtriraju sunčevu svjetlost pretvarajući liturgijski prostor u eterični, kaleidoskopski prostor. Sagrada Família izdvaja se od većine secesijskih građevina, prvenstveno zbog svoje konstruktivne inovacije i monumentalnosti. Ono što čini ovu baziliku posebnom je činjenica da se gradi više od 140 godina i da je njen glavni arhitekt više od pola života proveo gradeći to velebno djelo. Naravno da je imao i druge ponude koje su mu u međuvremenu dolazile, a koje je odbijao. Kada se činilo da radovi zapinju zbog nedostatka financijskih sredstava, nije se libio uložiti sva sredstva da projekt ide dalje. Vjerovao je da to što radi ima viši smisao, slavu Božju. Sagrada Familia bila je Gaudíjeva ''duhovna katedrala'' koja ga je svakim danom sve više povezivala s Bogom. Kada su ga pitali kada će Sagrada Família biti dovršena, Gaudí je odgovorio: „Mojemu Šefu se ne žuri.”
Ako analiziramo izvore graditeljskog nadahnuća, uočavamo nekoliko elemenata: priroda, Biblija i katalonska kultura. Sve što Gaudí stvara ima doticaja s prirodom. Ona je za njega najveći učitelj svakom umjetniku. Sakralna arhitektura za njega počinje geometrijom prirode. Lađom crkve dominiraju stupovi koji predstavljaju ''kameno drveće'' (arborescent columns) koje se razgranava poput stabla u obliku hiperboloida i helikoida. Gaudí je bio opsjednut svetom geometrijom, brojevima i simbolima. Izvrsno poznavanje matematike i geometrije pomoglo mu je u projektiranju tako zahtjevne građevine koja predstavlja remek djelo moderne arhitekture.
Tražeći statičku stabilnost unutar same građevine koristio je obrnuti katenoid (oblik koji poprima lanac obješen između dviju točaka) za određivanje idealnog oblika lukova. Zatim plohe u obliku hiperboloida (zakrivljene površine na svodivima i prozorima) i helikoida (spiralne forme). Na ''pročelju Muke'' (Passion Facade) smjestio je ''magični kvadrat'' (Magic Square) koji nosi simboliku broja 33, Isusovih godina. Važnu ulogu imaju brojevi " 5 ", ''7'' i " 3 ". Broj 5 odnosi se na pet Kristovih rana i pet crkvenih zapovijedi, pet ljudskih osjetila. Broj 3 simbolizira Presveto Trojstvo. Broj 7 simbolizira cjelovitost, sedam dana stvaranja, sedam sakramenata. Baziliku ukupno čine 18 tornjeva, od kojih je devet već izgrađeno. Dvanaest tornjeva predstavlja 12 apostola, četiri tornja predstavlja evanđeliste Mateja, Marka, Luku i Ivana. Najviši toranj pripada Isusu Kristu, a drugi po veličini pripada Djevici Mariji.
Pretpostavlja se
da bi najviši toranj (Torre de Jesucristo) trebao, kad bude dovršen, imati
visinu od 172,5 metara. Projektanti se nadaju da bi dovršetak najvišeg tornja
trebao biti u lipnju 2026. godine, kada se očekuje dolazak pape Lava XIV. u
Barcelonu na proslavu stote obljetnice Gaudíjeve smrti (10. lipnja 2026.).
Silvana
Dragun/Hagiopolis
.jpg)
